Kulturna dominacija

U marksističkoj filozofiji, kulturna dominacija je dominacija nad kulturno različitim društvom od strane vladajuće klase koja manipulira kulturom društva - uvjerenjima, pojmovima, percepcijama, vrijednostima i običajima - tako da mentalni sklop vladajuće klase postane prihvaćena kulturna norma.^[1] Kao univerzalna dominantna ideologija, vladajuća stranka pogrešno predstavlja sebe kao društveni, politički i ekonomski status quo , te objašnjava kako prirodni, vidljivi i drugi društveni uvjeti pogoduju svakoj društvenoj klasi, a ne da su samo umjetne društvene strukture koje koriste samo vladajućoj klasi.^[2][3]

U filozofiji i sociologiji, oznake i predznake pojma kulturna hegemonija potječu od starogrčke riječi hegemonia (ἡγεμονία), koja označava vodstvo i režim hegemona.^[4] U političkoj znanosti, dominacija je geopolitička dominacija koju provodi carstvo ili hegemon, vodeća država, koja vlada nad drugim državama carstva pomoću prijetnji intervencijama (neizravnim sredstvima moći) umjesto prijetnjama vojne agresije, izravne vladavine ili teritorijalne okupacije.^[5][6]

1. ↑ Bullock, Alan; Trombley, Stephen, Editors (1999), The New Fontana Dictionary of Modern Thought Third Edition, pp. 387–88.
2. ↑ The Columbia Encyclopedia, Fifth Edition. (1994), p. 1215.
3. ↑ Comaroff, Jean; Comaroff, John L. 1991. Of Revelation and Revolution. ATLA Special Series. 1: Christianity, Colonialism, and Consciousness in South Africa. University of Chicago Press. Chicago. (objavljeno 2008). str. 25. ISBN 9780226114477. Pristupljeno 7. listopada 2020.. Typically... the making of hegemony involves the assertion of control over various modes of symbolic production: over such things as educational and ritual processes, patterns of socialization, political and legal procedures, canons of style and self-representation, public communication, health and bodily discipline, and so on.
4. ↑ Hassig, Ross. 1994. Mesoamerica and the Aztecs. Mexico and the Spanish Conquest 2 izdanje. University of Oklahoma Press. Norman. (objavljeno 2014). str. 28. ISBN 9780806182087. Pristupljeno 7. listopada 2020.. The more a hegemonic empire relies on power (the perception that one can enforce one's desired goals) rather than force (direct physical action to compel one's goals), the more efficient it is, because the subordinates police themselves.
5. ↑ Ross Hassig, Mexico and the Spanish Conquest (1994), pp. 23–24.
6. ↑ L. Adamson, Walter. 2014. Hegemony and Revolution. Echo Point Books & Media